{"id":9923,"date":"2020-07-31T12:14:48","date_gmt":"2020-07-31T11:14:48","guid":{"rendered":"https:\/\/zeleni-prsten.hr\/web\/?p=9923"},"modified":"2022-03-19T17:04:54","modified_gmt":"2022-03-19T16:04:54","slug":"upoznaj-invazivnu-stranu-vrstu-zljezdasti-pajasen","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zeleni-prsten.hr\/portal\/upoznaj-invazivnu-stranu-vrstu-zljezdasti-pajasen\/","title":{"rendered":"Upoznaj invazivnu stranu vrstu \u017eljezdasti pajasen"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Ailanthus altissima<\/em>, poznat kao \u017eljezdasti pajasen, boga\u010d, rajsko stablo, kiselo drvo, bo\u017eje drvo, jel\u0161 i smrdelj, je drvo s neparno perastim listovima. Porijeklom je iz sjeverne i sredi\u0161nje Kine gdje se koristi u tradicionalnoj medicini. Tako\u0111er je doma\u0107in vrsti svileni moljac te popularno stablo u parkovima, cijenjeno zbog svoje otpornosti. Ljudi koji \u017eive u blizini  kineske \u017dute rijeke zovu je chunshu, ili “proljetno stablo”. Ime proizlazi iz \u010dinjenice da je A. altissima<\/em> jedno od posljednjih stabala koje izlazi iz stanja mirovanja, a njegovo listanje ukazuje na to da je zima doista zavr\u0161ena. Iako ima neke sli\u010dnosti s rodom Fraxinus,<\/em> podrijetlom iz Europe, osobito s bijelim jasenom (Fraxinus excelsior)<\/em>, razlikujemo ih po broju spojeva u njihovim listovima – jasen ih rijetko ima vi\u0161e od 11, dok kod pajasena taj broj obi\u010dno prelazi 17.<\/p>\n

Pajasen je jedna od prvih vrsta koja je iz Kine dovedena na Zapad, ve\u0107 1751. godine. Iako je vrlo brzo posao popularan u parkovima, entuzijazam je ubrzo nestao nakon \u0161to su vrtlari upoznali njegove navike brzog stvaranja izdanaka i njegov neugodan miris. Pelud ovog stabla mo\u017ee biti alergen i u kontaktu s ko\u017eom mo\u017ee uzrokovati osip pa i upalu sr\u010danog mi\u0161i\u0107a. Unato\u010d tome, pajasen se sadio u uli\u010dnim drvoredima gotovo cijelo 19. stolje\u0107e. U mnogim se zemljama, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku, brzo ra\u0161irio, zahvaljuju\u0107i otpornosti na pH i su\u0161u. Mo\u017ee ga se na\u0107i na  degradiranim stani\u0161tima. Ubraja se u drvenaste vrste koje najvi\u0161e podnose zaga\u0111enje, uklju\u010duju\u0107i sumpor dioksid kojeg apsorbira u svoje li\u0161\u0107e. Relativno je otporan na ozon, a visoke koncentracije \u017eive na\u0111ene su u tkivu biljke.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan razlog uspje\u0161nog \u0161irenja ovog drveta je toksin ailanton koji inhibira rast konkurentnih biljaka. Te alelopatske kemikalije u najve\u0107oj su koncentraciji prisutne u kori i korijenu, ali mo\u017ee ih se na\u0107i i u li\u0161\u0107u, deblu i sjemenkama biljke. Ove kemikalije ne utje\u010du na stablo pajasena, \u0161to ukazuje da A. altissima <\/em>ima obrambeni mehanizam za spre\u010davanje autotoksi\u010dnosti. Raste izuzetno brzo. U prve \u010detiri godine \u017eivota, prosje\u010dno raste 1-2 metra godi\u0161nje, na taj na\u010din brzo zasjenjuje tlo ispod sebe, \u0161to ote\u017eava rast ostalog drve\u0107a. Starija stabla, iako rastu mnogo sporije, ipak to \u010dine br\u017ee od stabala ostalih vrsta. Studije su pokazale da \u017eensko stablo mo\u017ee proizvesti i do 300 000 sjemenki godi\u0161nje. Ako se sje\u010de, br\u017ee se razmno\u017eava. Svi ti \u010dimbenici rezultiraju da pajasen formira guste \u0161umske sastojine na kojima druge vrste ne rastu, \u0161to zna\u010dajno utje\u010de na lokalnu biolo\u0161ku raznolikost.<\/p>\n

Zbog negativnog utjecaja na biolo\u0161ku raznolikost, Ailanthus altissima<\/em> je uvr\u0161tena na Popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj Uniji. Vrste uklju\u010dene na ovaj popis podlije\u017eu ograni\u010denjima i mjerama dr\u017eanja, uvoza, prodaje i uzgoja, utvr\u0111enima u Uredbi EU.<\/p>\n

 <\/p>\n

\n