Tisa se nalazi uz zgradu u Perkovčevoj ulici br. 17 u Samoboru. Zaštićena je 1963. godine. Predstavlja stoljetni i lijep primjerak autohtonog crnogoričnog stabla. Deblo spomenute tise račva se na visini od 50 cm u dva kraka, a krošnja je impozantna s visinom preko 10 m.
Jeste li znali?
Prema obiteljskoj predaji, tisa je starija od 250 godina.
Tisa je vazdazeleni grm ili nisko stablo koje ponekad naraste do 20 m visine tvoreći široku zaobljenu, grmoliku krošnju. Deblo je nepravilno, široko, promjera do 1 m. Kora je tanka, isprva crvenosmeđe, a u starosti postane više kasnije sivosmeđa, raspucala, i ljušti se u tankim listićima. Grane su zelenkaste do zelenkastosmeđe duge, brojne te su vodoravne ili blago povinute. Iglice su plosnate, mekane pri bazi suženi poput peteljke koja se spušta niz sam izbojak, s naglo ušiljenim vrhom. Duge su i 10–35 mm i široki oko 2 mm, odozgo su tamnozelene i sjajne, a odozdo imaju dvije blijedozelene pruge. Cvjetovi su jednospolni na dvodomnim biljkama. Muški se cvjetovi pojavljuju u jesen a žensku u proljeće. Sjemenke su tamnosmeđe, obavijene mesnatim ovojem koji je isprva zelene, kasnije izrazito crvene boje, a dozrijeva u jesen. Iglice, grančice, kora i sjemenke tise veoma su otrovni jer sadrže alkaloid taksin i glikozid taksikatin. Jestiv je samo arilus.
Drvo tise je otporno i lako obradivo a pretjerano iskorištavanje drva najvažniji je uzrok ugroženosti tise s prirodnih staništa. Tisa raste veoma sporo i može doživjeti visoku starost od preko 1000 godina.