Upoznaj tajni svijet Stražnika – uživaj u ljekovitom mirisu borova, cvrkutu ptica, cvjetnom tepihu i sićušnom svijetu kukaca! Prošeći stazom kroz šumu i dopusti da ti ispriča svoje najskrivenije tajne.
Ljepota, posebnost i važnost Park-šume Stražnik primijećene su davne 1970. godine kada je zaštićena u kategoriji park-šume, na površini od 23,31 ha. Bogata povijest tog područja seže u 19. stoljeće kada je tadašnji gradonačelnik Ljudevit Šmidhen nakon velikih poplava i erozije dao pošumiti Stražnik radi učvršćivanja dolomitne podloge i to prvenstveno crnogoricom.
Sunčani Stražnik je mješovita šuma pretežito smreke i pitomog kestena te u manjoj mjeri hrasta kitnjaka, bukve, gorskog javora te običnog i crnog graba. Posebnost ovog područja su crni bor, obična smreka, obična jela i europski ariš, umjetno podignuti pošumljavanjem koje je na Stražniku započelo 1900. godine.
Jeste li znali?
Na Stražniku rastu smreke starije od 100 godina.
Park-šuma Stražnik čuva prekrasne primjerke crnogorice poput crnog bora, smreke, ariša, jele i običnog bora. Crni bor (Pinus nigra) ime je dobio po tamnoj boji krošnje. Kao i obični bor naraste do 40 m visine. Krošnja je jajasta, iglice su tvrde, blago povijene, tamnozelene ušiljenog žućkasta vrha, dužine 8 do 15 cm. Iglice i pupovi koriste se u ljekovite svrhe. Može doživjeti do 500 godina.
Obična smreka (Picea abies) razlikuje se od ostalih vrsta crnogorice po tome što ima šiljast vrh, grane su joj obješene, te je piramidalnog habitusa, a češeri joj vise. Iglice su ravnomjerno spiralno raspoređene, pri vrhu su ušiljene a duge oko 25 mm. Ime roda Picea potječe od latinske riječi pix (smola) zbog obilnog smoljenja debla i grana.
Ariš (Larix decidua) listopadno je crnogorično stablo posebno po tome što zimi gubi iglice. Listovi su zapravo tanke i mekane svjetlozelene iglice, sakupljene u čupercima. Drvo ariša cijenjeno je u građevinarstvu.
Jeste li znali?
Drveće se skrbi za susjedna stabla, a ako stablo počne odumirati, susjedna stabla davat će mu hranu ne bi li ga što duže održala na životu.
Stražnik je dom pretežno bjelogoričnih stabala hrasta kitnjaka, pitomog kestena, bukve, gorskog javora i običnoga graba. Hrast kitnjak (Quercus petraea) listopadno je stablo koje naraste do 40 metara visine tvoreći gustu, pravilnu krošnju. Listovi imaju peteljke duge 2 do 4 centimetra, no žirovi hrasta kitnjaka, za razliku od svog rođaka lužnjaka, nemaju peteljke i izgledaju kao da su zalijepljeni za granu na kojoj se nalaze.
Obična bukva (Fagus sylvatica) najrasprostranjenija je šumska vrsta drveća u Hrvatskoj. Kora debla je siva, glatka i tanka, a lišće je eliptično, dugo 8 cm. Početkom jeseni dozrijeva plod bukve – bukvica.
Pitomi kesten (Castanea sativa) dugovječna je vrsta, može doseći starost veću od 500 godina. Zbog svojih se ljekovitih svojstava koristi gotovo cijela biljka: pupovi, cvjetovi, listovi, kora pa čak i korijen.
Zlatoglavi kraljić
Posebno je zanimljiv ptičji svijet Stražnika. Tako se ovdje redovito susreću sive čaplje (Ardea cinerea) čija se kolonija nalazi oko 1 kilometar sjevernije od Stražnika. Od ptica grabljivica najčešći su škanjci (Buteo buteo), koji se mogu vidjeti tijekom cijele godine. Zabilježene su i vjetruše (Falco tinnunculus) i sivi popić (Prunella modularis), palčić (Troglodytes troglodytes), crvendać (Erithacus rubecula), zebe (Fringilla coelebs). Golubi grivnjaši (Columba palumbus), zviždak (Phylloscopus collybita) i brgljez (Sitta europaea) gnijezde se na Stražniku. Kos (Turdus merula) i crnokapa grmuša (Sylvia atricapilla) su vjerojatno najčešće ptica u park-šumi, prisutne tijekom cijele godine. Zlatoglavi kraljići (Regulus regulus) naša najmanja ptica gnijezdi u crnogoričnim šumama, prvenstveno u smrekama i borovima.
Inženjeri ekosustava
Na Stražniku žive neki od naših najpoznatijih kornjaši. Jelenak (Lucanus cervus) je najvećih saproksilni kornjaš u Europi. Prepoznatljiv je po svojim rogovima, odnosno povećanim gornjim čeljustima koji asociraju na rogove jelena, po čemu je i dobio ime. Hrastova strizibuba (Cerambyx cerdo) nešto je manja od jelenka. Najuočljivija karakteristika su im jako dugačka ticala. Alpska strizibuba (Rosalia alpina) je jedna je od najljepših vrsta kornjaša zbog privlačne obojenosti plavom bojom. Tijelo velike četveropjege cvilidrete (Morimus funereus) je svijetlo do tamnosivo s više ili manje vidljivim točkama. Ove strizibube ne mogu letjeti jer im je pokrilje sraslo. Grimizna plosnatica (Cucujus cinnaberinus) je maleni kornjaš grimizne boje te duljine do 1,5cm. Plosnatim oblikom tijela prilagođeni su skrivanju pod korom i u pukotinama stabala.