Grgosova spilja

Selo Otruševec, u Samoboru ponosno skriva jednu je od najljepših spilja sjeverozapadne Hrvatske Grgosovu spilju. Geomorfološki spomenik prirode Grgosova spilja smješten je u  najistočnijem dijelu Samoborskom gorju gdje se ono strmo spušta prema dolini rijeke Save.

Krajem 1973. godine Josip Grgos je, prilikom kopanja i miniranja kamena koji je koristio za proizvodnju vapna, otkrio špilju. Špilja je 1974. godine zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Četrdeset godina kasnije, prilikom radova na proširenju prostora za prihvat posjetitelja, otkriven je ulaz u drugu špilju, poznatu kao „Nova Grgosova špilja“.

Spilje svojom raskošću i jednostavnim pristupom privlače veliki broj zaljubljenika u prirodu i znatiželjnika. Za posjetitelje su uređene obje spilje, a kroz „Novu spilju“ izgrađen je put i postavljena električna rasvjeta. Važno je da se prilikom kretanja spiljom ne diraju sige niti ih se lomi jer sige su lijepe samo u svom prirodnom okolišu – spilji. Ono što je priroda stvarala tisućljećima nepažnjom se može uništiti u sekundi.

Obje špije su relativno malih dimenzija ali zbog izuzetnog bogatstva špiljskim ukrasima predstavljaju turističku atrakciju i prepoznatljiv su dio geobaštine Zagrebačke županije. Ukupna duljina stare spilja je 52 m, a dubina u odnosu na razinu ulaza je 19m. Zapremnina spilje 1750m3. Ukupna duljina nove spilje 97 m, a dubina 14 m.

Prema vrlo debelim sigastim nakupinama i stalagmitima na tlu moguće je zaključiti da špilja ima relativno veliku starost, dok nam mnoštvo tankih stalaktita na stropu ukazuje na još uvijek postojeći proces stvaranja i oblikovanja prostora špilje.

Posebna vrijednost špilja su brojne sige različitih vrsta. Grgosovu spilju krase cjevčice ili makaroni, ekscentirčne sige te zavjese ili draperije. Cjevčice su tanki stalaktiti jednolične debljine a helaktiti ili ekscentirčne sige stalaktiti nepravilnog oblika koji izgledaju kao da prkose djelovanju sila teže. Zavjese ili draperije su lijepe sige koje sa stropa vise poput naborane tkanine i nastaju kada se kapljice polako slijevaju po kosim zidovima. Svaka nova kap ostavlja trag i tako zavjese postaju sve dulje i dulje.

Prema analizi siga iz špilje došlo se do saznanja da se sastoji od 95% kalcijevog karbonata i 5% alumosilikata. Sige u  spilji su različitih boja: bijele, blijedo – žute, žute, narančaste i smeđe. Obojenost siga ovisi o mineralnim primjesama, o tlu iznad spilje, biljnom pokrovu i o stanju okoliša.

Do sada su analizirane dvije sige iz nove Grgosove špilje, njihova starost i klimatski uvjeti koji su nekad vladali. Jedan stalaktit počeo je rasti prije 10 500 godina, a prestao je rasti prije oko 2 300 godina. U razdoblju rasta rastao je brzinom od 0,8 do 1 cm u 100 godina ili 0,08 do 0,1 mm godišnje. Najstariji dio drugog stalagmita star je oko 40 000 godina s promjenom brzine rasta od 0,1 do 1 cm u 100 godina.

Temperatura u spilji varira između 10 º i 11º.