Okrugli stol “Kako zaštiti kulture u zaštićenim područjima prirode?”

Napisao Željka Šabarić, . Postano u Vijesti

UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) proglasila je 2020. godinu Međunarodnom godinom biljnog zdravlja s ciljem da se na globalnoj razini podigne osviještenost kako zaštita bilja može pridonijeti sprječavanju gladi, smanjenju siromaštva, zaštiti prirode i okoliša i potaknuti ekonomski razvoj.

Hrvatsko društvo biljne zaštite (HDBZ) organiziralo je 64. Seminar biljne zaštite koji se je održao u razdoblju od 4. do 7. veljače 2020. godine u Opatiji. Jedan od suorganizatora seminara bila je i JU Zeleni prsten Zagrebačke županije. Seminar je održan pod sloganom „Zdravlje bilja za zdravlje ljudi”. Također, 64. Seminar biljne zaštite uvršten je u službeni kalendar događanja hrvatskog predsjedanja (HR PRESS 2020) Vijećem EU kao događaj tipa “D”. Seminar je bio fokusiran na pet tema koje široko obuhvaćaju i europski kontekst, budući da se radi o temama koje ulaze i u novu agendu Europske Komisije, a to su: sigurnost hrane, rizici i opasnosti koje nosi unos i korištenje krivotvorenih i neregstriranih pesticida, opasnosti i rizici koje nose karantenski štetnici, zaštita zaštićenih područja prirode od štetnika, bolesti i korova i zdravlje šuma.

Prvi dan se je održalo svečano otvaranje seminara na kojem je predsjednica HDBZ-a prof.dr.sc. Jasminka Igrc – Barčić pozdravila sve uzvanike i brojne eminentne stručnjake iz institucija kao što su EFSA, IPPC, EPPO, ECPA te uvažene goste iz susjednih nam zemalja. Osim toga uručena su i priznanja zaslužnim članovima HDBZ-a i novim doktorima znanosti iz područja fitomedicine.

Na ovom tradicionalnom seminaru, prvi puta je zastupljena tema zaštite prirode i to putem okruglog stola pod nazivom „Kako zaštiti kulture u zaštićenim područjima prirode?“

Moderatorica okruglog stola bila je ravnateljica JU Zeleni prsten Zagrebačke županije dr.sc. Tatjana Masten Milek, a gosti okruglog stola bili su Petra Kutleša iz Ministarstva za zaštitu okoliša i energetike, dr.sc. Marin Grgurev iz Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Darko Pleskalt iz Hrvatskih šuma d.d., mr.sc. Krešimir Šakić iz NP Krka i Damir Ivačić iz Agrobiotesta d.d.

Uvodno je predstavljeno što su to zapravo zaštićena područja prirode i Natura 2000 područja, koliko ih u Hrvatskoj ima, tko njima upravlja te koje kategorije zaštite postoje.

U uvodnom izlaganju je prezentirano da štetni organizmi kako autohtoni, tako i alohtoni, osobito strane invazivne vrste, mogu raditi probleme u svim kategorijama zaštićenih i Natura područja, no kao one najugroženije svakako možemo izdvojiti šumske ekosustave neovisno u kojoj kategoriji se oni nalazili, te spomenike parkovne arhitekture (SPA).

S aspekta zaštite bilja u šumskim ekosustavima raspravljano je o aktualnim problemima kao što su mediteranski potkornjak u Dalmaciji, i to osobito na Marjanu zadnjih nekoliko godina, hrastova mrežasta stjenica koja se proširila na gotovo cijelom arealu hrasta lužnjaka i dobrim dijelom hrasta kitnjaka, problem sušenja poljskog jasena uzrokovano sinergijom više štetnih faktora, no najviše uslijed djelovanja gljive Chalara fraxinea te kestenova osa šiškarica koja se brzo proširila po šumama pitomog kestena.

Potencijalni problemi sa štetnim organizmima u spomenicima parkovne arhitekture (SPA) obrađeni su na primjeru jednog od najljepših u Hrvatskoj, a to je arboretum Trsteno. Najčešći štetni organizmi koji na ukrasnom bilju mogu raditi štete su mrežasta stjenica platane, lisne uši, štitaste uši, štitasti moljci, razne osice šiškarice, a isto tako i razne grinje šiškarice. Unatrag nekoliko godina najveće probleme u Trstenom radi kornjaš crvena palmina pipa na palmama, dok je problem šimširovog moljca stavljen pod kontrolu. Invazivne strane biljne vrste s kojima postoji problem u Trstenom su bambus, pajasen, bagrem i glicinija. Postoje i brojne invazivne strane biljne vrste koje rade probleme u drugim zaštićenim područjima kao što su ambrozija, falopija, amorfa, pampas trava, ljetni jorgovan, budleja, itd. Činjenica je da se neke invazivne strane biljne vrste uzgajaju kao ukrasne biljke, primjerice pampas trava, budleja, bagrem, što svakako pripomaže njihovom širenju.

Raspravljalo se je o različitim mogućnostima suzbijanja ili sprječavanja širenja gore navedenih štetnih organizama: od mehaničkog preko biološkog do kemijskog suzbijanja. Usporedila se konvencionalna primjena sredstava za zaštitu bilja s injektiranjem te su spomenuti i potencijalni negativni aspekti upotrebe stranih organizama na novom području s namjerom primjene u biološkoj borbi.

Nakon vrlo konstruktivne rasprave u koju su se osim gostiju okruglog stola uključili i iskusni stručnjaci Zavoda za zaštitu bilja (koji u ovom trenutku djeluje pod imenom Centar za zaštitu bilja)  dr.sc. Mladen Šimala, dr.sc. Nenad Novak i Maja Pintar, glavni čuvar prirode Darko Slukan iz JU Zeleni prsten Zagrebačke županije te uvaženi gosti seminara prof.dr.sc. Vojislav Trkulja iz Poljoprivrednog instituta u Banja Luci i dr.sc. Brankica Tanović iz Instituta za pesticide i zaštitu okoliša u Zemunu, doneseni su sljedeći zaključci:

  • Klimatske promjene mogu utjecati na potencijal štetnosti kako zavičajnih vrsta (pridonijeti da vrste koje nisu pričinjale značajne gospodarske štete, to počnu činiti), tako i stranih invazivnih vrsta (da se vrlo brzo aklimatiziraju na novom području i negativno utječu na bioraznolikost, te počnu pričinjati gospodarski značajne štete). One  su vrlo malo istražene i mi zapravo nemamo puno egzaktnih podataka o njihovom utjecaju. Započeta istraživanja klimatskih promjena trebaju se nastaviti, a isto tako potrebno je započeti i s novima.
  • Strane invazivne vrste narušavaju bioraznolikost u velikoj mjeri, a isto tako pričinjavaju i velike gospodarske štete lokalnoj poljoprivredi i u šumarstvu te je potreban sinergistički i cjelovit pristup tom velikom problemu današnjice.
  • Međunarodna trgovina i putovanja glavni su krivci za rapidno i nekontrolirano širenje stranih invazivnih vrsta u svim segmentima.
  • U zaštićenim područjima nema posebne zabrane korištenja pesticida. Mogu se koristiti mehaničke metode suzbijanja, biološko suzbijanje, kemijsko suzbijanje.
  • Problem je svakako nedostatak adekvatnih registriranih pesticida za rješavanje problema.
  • Metoda injektiranja kod kemijskog suzbijanja je najpogodnija s aspekta zaštite prirode i okoliša, a može biti i vrlo učinkovita i ekonomski povoljna. Potencijalni problem je kod zaštite palmi od crvene palmine pipe, to što se preparat Revive II mora upotrebljavati preventivno.
  • Imajući u vidu da se zahvati u zaštićenim područjima dopuštaju samo u slučajevima da isti neće promijeniti obilježja zbog kojih ona imaju status zaštite, više primjera provođenja zahvata u zaštićenim područjima (npr. slučajevi potkornjaka na Medvednici i Marjanu) ukazuju na problem kompetentnosti i suradnje raznih struka, što obično rezultira izostankom pravodobnog djelovanja te je većim problemom od utjecaja javnosti na zahvate, odnosno njihovog nerazumijevanja a time i protivljenja ili usporavanja istih.

Za kraj potrebno je naglasiti da osim klimatskih promjena, glavni negativni utjecaj na gubitak bioraznolikosti i nastanak gospodarskih šteta u poljoprivredi i šumarstvu imaju širenje stranih invazivnih vrsta, te ljudske aktivnosti direktnog uništavanja staništa, pretjeranog iskorištavanje prirodnih resursa (neodrživo gospodarenje) te ispuštanja onečišćivača u okoliš.  Bez djelovanja na sve ove čimbenike, nemoguće je zaustaviti negativne promjene kojima smo danas svjedoci. Zdravi ekosustavi prirodno pomažu smanjiti negativne utjecaje klimatskih promjena dok njihovim nestankom i degradacijom dolazi do sve bržih negativnih promjena u klimatskim uvjetima.