Dvornici su višegodišnje zeljaste biljke s obilnim podzemnim podankom iz kojeg se razvijaju nadzemne stabljike koje mogu biti preko 3 m visoke i oko 4 cm debele. Stabljike su uspravne, šuplje u donjem dijelu, pri dnu bez lišća. Listovi su im veliki, široki i izduženo ovalni te cjelovitog ruba. Cvjetovi su posloženi u metlice dugačke od 8 do 12 cm. Broj cvjetova po jednoj biljci može doseći i 200 000. Korijenje im prodire od 1 do 2 m u dubinu i doseže daleko u širinu. Ovo je zajednički opis nekoliko svojti iz skupine dvornika koje su vrlo slične, a za njih se koriste i vrlo slične metode uklanjanja. To su prije svega japanski dvornik (Reynoutria japonica Houtt.) i veliki dvornik (Reynoutria sachalinensis (F. S. Petrop.) Nakai in T. Mori) te njihov spontani i fertilni hibrid (Reynoutria x bohemica Chrtek et Chrtková). Veliki dvornik doseže i do 5 m visine. Potječu iz Istočne Azije. Japanski dvornik unesen je u Europu tijekom 19. stoljeća i to kao ukrasna biljka. Pretpostavlja se da je svega jedna biljka unesena u Europu te se kasnije vegetativno razmnožila proširivši se u velik broj zemalja Europe.
Dvornici naseljavaju travnjake, vlažna i periodično plavljena područja, obale tekućica i stajaćica, rubove sječina i prometnica, urbana područja. Jako dobro uspijevaju na područjima gdje su korištena gnojiva s puno dušika. Uzrokuju cijeli niz šteta za gospodarstvo na način da smanjuju pristupačnost područja, smanjuju otjecanje poplavnih voda, povećavaju troškove održavanja reguliranih dijelova vodotoka, oštećuju infrastrukturu (npr. korijenjem probijaju cestu, putove i slično) i drugo.
Utjecaji na živa bića
Alelopatija – u tlo ispuštaju tvari koje sprječavaju rast drugih biljaka, a te tvari također utječu i na mikroorganizme koji žive u tlu te tako posredno uzrokuju nestanak nekih zavičajnih vrsta.
Kompeticija – zbog toga što rano kreću s klijanjem i vrlo brzo rastu, zasjenjuju druge biljke te brže i bolje iskorištavaju hranjive tvari iz tla što s vremenom dovodi do gotovo 100%-tnog sprječavanja klijanja i rasta svih drugih vrsta biljaka.
Biljojedi – u Velikoj Britaniji zabilježeno je da su se nadzemnim dijelovima dvornika hranile ovce, krave, koze, konji i magarci.
Negativni utjecaji na bioraznolikost:
Formiraju gotovo homogene sastojine u kojima se tek rijetko pojavljuju i neke druge vrste. Snažno sprečavaju prirodni proces zarastanja i obnavljanja, odnosno prirodno pošumljavanje. Smanjuju raznolikost drugih biljaka, a samim time i životinja. Najveće probleme stvaraju u doprirodnim staništima u blizini vode.
Kako ih uklanjati?
Biljke iz roda dvornika među najzahtjevnijim su invazivnim stranim vrstama za potpuno uklanjanje. Suzbijanje je moguće obaviti mehaničkim mjerama te primjenom herbicida. Mehaničke metode su košnja, napasanje stoke i iskopavanje biljke kroz 5 godina zajedno s podankom. Metode primjene herbicida su prskanje, premazivanje, injektiranje ili kombinacija ovih metoda, no one se ne smiju primjenjivati u blizini vodenih staništa i u zaštićenim područjima. Kod ove biljke uklanjanje samo nadzemnih dijelova ne daje nikakve rezultate, naprotiv uzrokuje izbijanje još većeg broja biljaka. Podzemna stabljika (podanak) zajedno s korijenom glavni su problem jer pohranjuju veliku količinu energije te bez uklanjanja podanka nema nikakve šanse za uklanjanje dvornika s nekog područja.
Jeste li znali?
U vlažnim uvjetima komadić korijena ili stabljike velik svega 1 cm može izrasti u novu biljku.
