visina: ≤ 50 m
promjer krošnje: ≤ 20 m
oblik: razgranato nepravilan
trajnost lista: listopadna vrsta
osobitosti: plod
Hrast lužnjak (Quercus robur L.) listopadno je stablo iz porodice Fagaceae (bukve). Vrlo je raširena vrsta drveća u gotovo cijeloj Europi, Kavkazu i Maloj Aziji. Može rasti u čistim lužnjakovim šumama, kao i u mješovitim sastojinama s običnim grabom, poljskim jasenom i drugim vrstama.
U Hrvatskoj hrast lužnjak tvori ekološki vrlo značajne šumske zajednice koje su staništa brojnih ugroženih i zaštićenih vrsta biljaka, životinja i gljiva.
Maksimalna visina mu je 40 – 50 m, a deblo može imati promjer i do 3 m.
Korijenov sustav dobro je razvijen i dubok.
Krošnja je vrlo razgranata, široka, nepravilna, a grane su jake i debele, vodoravno položene cijelom krošnjom.
Kora (Cortex Quercus) kod mladog stabla je glatka, a prilikom starenja uzdužno ispuca i može dosegnuti debljinu do 10 cm.
Pup je jajasto okruglast, tup, sa svijetlosmeđim spiralnim ljuskama, prekriven bijelim dlakama.
List je tamnozelen, obrnuto jajast, kožast, urezan i uobličuje asimetrične režnjeve, dug 8 – 20 cm, a širok 3 – 10 cm. Peteljka je kratka i debela te jedva uočljiva.
Cvate u travnju i svibnju istovremeno s listanjem. Cvijet je jednospolan, žutozelene boje. Ženski cvjetovi su pojedinačni ili u skupinama do pet, na dugoj tankoj peteljci, dok su muški cvjetovi skupljeni u visećim resama dugim 2 – 5 cm.
Plod je žir dužine 2 – 5 cm, jajasto izdužen, ima kapicu prekrivenu sitnim ljuskama na 2 – 6 cm dugoj peteljci, a dozrijeva u rujnu i listopadu. Zbog velikog udjela alkaloida, žirovi su gorki i trpki, ali su se u prošlosti koristili kao hrana, posebno u vrijeme gladi.
Hrast lužnjak vrlo je vrijedno stablo u hortikulturnoj i šumarskoj upotrebi.
Otporan je na gradske uvjete, no ne voli sušu i plitka tla. Zahtijeva duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna, pretežno vlažna zemljišta, s visokom razinom podzemnih voda.
Podrijetlo imena potječe iz latinskog quer-cuer/robur – lijepo drvo/snaga.
Dugovječna je vrsta koja može doseći starost od 500 do 800 godina.
Ekološki učinak šuma hrasta lužnjaka iznimno je velik, posebice s obzirom na antierozijsku i hidrološku ulogu, no nažalost šumski ekološki sustavi hrasta lužnjaka sve su više ugroženi. U novije vrijeme sušenje lužnjaka izravna je posljedica neprimjerenih vodotehničkih zahvata, klimatskih promjena, onečišćenih poplavnih voda, intenzivne poljoprivrede, primjene pesticida u šumama, odlagališta otpada i dr.
Upotreba:
U proljeće je moguće koristiti mlade listove i koru. Kora sadrži tanine te u medicini služi kao sredstvo za stezanje, ispiranje i za zaustavljanje krvarenja. Može se koristiti za liječenje probavnih smetnji kod odraslih osoba, kao i bolesti usne šupljine (za grgljanje).
Drvo hrasta lužnjaka je tvrdo, čvrsto i trajno pa je svjetski poznato kao „slavonska hrastovina”.
JU Zeleni prsten Zagrebačke županije upravlja s više zaštićenih i Natura 2000 područja u kojima su ciljevi očuvanja poplavne šume hrasta lužnjaka ili vrste koje u njima obitavaju.
ZAŠTIĆENA PODRUČJA
Stupnički lug zaštićen je 1964. godine kao posebni rezervat šumske vegetacije. Rezervat se nalazi oko 15 km jugozapadno od središta Zagreba, a obuhvaća površinu od 19,03 ha. Područje je značajno jer su se ovdje zadržala osnovna obilježja autohtone šume hrasta lužnjaka, a pripada i u najstarije sastojine ove vrste u Hrvatskoj.
Posebni rezervat šumske vegetacije Varoški lug tipično je stanište hrasta lužnjaka. U šumskom području su zastupljene zajednice hrasta lužnjaka i graba na gredama, a u nizinama šume hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem. Prostire se na površini od 62,49 ha, a proglašen je rezervatom 1988. godine.
Područje Jastrebarskih lugova proglašeno je 1967. godine posebnim ornitološkim rezervatom i to kao obitavalište štekavca čiji je opstanak vezan uz ovdje prisutne nizinske šume hrasta lužnjaka, jasena i brijesta.
U dvorištu Područne škole Rakitovec nalazi se stablo hrasta lužnjaka – spomenik prirode Hrast u Rakitovcu. Starost stabla je oko 110 godina, visine je oko 22 m, promjer krošnje iznosi mu gotovo 20 m, obujam oko 380 cm, a prsni promjer 121 cm. Zbog njegove starosti, veličine i impozantnosti, Skupština Zagrebačke županije zaštitila ga je 2001. godine u kategoriji spomenika prirode, i to kao rijetki primjerak drveća.
Prirodnu značajku područja Posebnog rezervata šumske vegetacije Česma predstavljaju stoljetne, dobro očuvane šumske zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba te šuma johe. Starost stabala procjenjuje se na oko 140 godina.
Turopoljski lug i vlažne livade uz rijeku Odru zaštićeni su 2003. godine kao značajni krajobraz ukupne površine 3.403,56 ha. Na ovom području isprepliću se tri cjeline: još uvijek očuvani kompleks poplavnih šuma hrasta lužnjaka – Turopoljski lug, vlažne livade uz rijeku Odru te prirodni tok rijeke Odre.
NATURA 2000 PODRUČJA
Područje ekološke mreže Natura 2000 Česma – šume područje je očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove, a cilj očuvanja je stanišni tip Subatlantske i srednjoeuropske hrastove i hrastovo-grabove šume Carpinion betuli.
Natura 2000 područje Jastrebarski lugovi prostire se na površini od oko 3.790 ha, pri čemu se svojom istočnom granicom dodiruje s međunarodno važnim područjem ribnjaka Crna Mlaka. Ciljni stanišni tipovi na ovom su području Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) te Subatlantske i srednjoeuropske hrastove i hrastovo-grabove šume Carpinion betuli.
Na Natura 2000 području Stupnički lug nalazimo dobro očuvane sastojine Subatlantskih i srednjoeuropskih hrastovih i hrastovo-grabovih šuma Carpinion betuli. Područje je vrijedno stanište za mnoge biljne i životinjske vrste. Služi i kao poveznica između populacija hrastove strizibube i drugih vrsta vezanih uz stare šume budući da povezuje šumske komplekse Žumberka i Samoborskog gorja na sjeverozapadu te nizinske hrastove šume Pokupskog bazena na jugu.
Ciljni stanišni tipovi područja ekološke mreže Varoški lug su Subatlantske i srednjoeuropske hrastove i hrastovo-grabove šume Carpinion betuli, Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) te Poplavne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis, Ulmus minor, Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia.
Šuma Žutica jedna je od najvećih nizinskih poplavnih šuma u Hrvatskoj i prva prirodna retencija rijeke Save nizvodno od Zagreba. Žutica je uvrštena u ekološku mrežu s ciljem očuvanja četiri vrijedna stanišna tipa: Prirodnih eutrofnih voda s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion, Poplavnih miješanih šume Quercus robur, Ulmus laevis, Ulmus minor, Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia, Subatlantskih i srednjoeuropskih hrastovih i hrastovo-grabovih šuma Carpinion betuli te Aluvijalnih šuma (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae).
