Na samom rubu izumiranja, ali još uvijek s nama, 𝐬𝐚𝐦𝐨𝐛𝐨𝐫𝐬𝐤𝐚 𝐠𝐫𝐨𝐦𝐨𝐭𝐮𝐥𝐣𝐚 ovih je dana prebrojana u Posebnom botaničkom rezervatu Brežuljak kod Smerovišća. Izbrojano je samo 587 jedinki. Što prema trenutačnim saznanjima čini cijelu populaciju ove vrste u Hrvatskoj.
U svijetu postoje samo dva prirodna staništa ove iznimno rijetke biljke – jedno kod Žiča u Sloveniji, a drugo upravo ovdje, u posebnom botaničkom rezervatu Brežuljaka Smerovišća u Samoboru.
Samoborska gromotulja je niska zeljasta biljka koja raste u obliku malih busenova iz porodice krstašica. Žutih je cvjetova s četiri srcolike latice unakrsno smještene, i listova prekrivenih s obje strane zvjezdastim dlačicama. Dvogodišnja je, ponekad i višegodišnja biljka, a uspijeva na skeletnom tlu trošnoga dolomitnog matičnog supstrata. Cvjeta u ožujku i travnju.
Zbog svoje izuzetne rijetkosti i ograničenog rasprostranjenja, samoborska gromotulja nalazi se na Crvenom popisu vrsta kojima prijeti vrlo visok rizik od izumiranja u prirodi. Kako bi se spriječio njezin nestanak, prošle godine očišćeno je prirodno stanište, a ove godine pokrenuta je suradnja s botaničarima iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i Botanički vrt PMF-a u Zagrebu. Cilj suradnje je uzgoj, praćenje i očuvanje ove posebne biljne vrste. Prvi rezultati su obećavajući, ako se pozitivan trend nastavi, već u narednim godinama planira se početak programa jačanja populacije samoborske gromotulje u prirodi.
Ova priča nije samo o jednoj biljci, to je priča o biološkoj raznolikosti, ulozi znanosti u zaštiti prirode i važnosti očuvanja naših endema.


