Međunarodni dan kornjača obilježava se 23. svibnja s ciljem podizanja svijesti o važnosti zaštite i očuvanja kornjača, danas najstarije živuće skupine gmazova. Utemeljila ga je neprofitna organizacija American Tortoise Rescue (ATM) 1990. godine.
Na svijetu postoji oko 260 vrsta kornjača, a u Hrvatskoj živi šest zavičajnih vrsta: kopnena kornjača obična čančara, dvije slatkovodne kornjače – barska kornjača i riječna kornjača te tri morske vrste – glavata želva, zelena želva i sedmopruga usminjača. Osim zavičajnih vrsta, u kopnenim vodama zabilježene su i strane vrste kornjača: crvenouha kornjača, žutouha kornjača, lažna geografska kornjača i kineska mekoštitka kornjača.
Na našem području najčešće nailazimo na barsku kornjaču koja živi u mirnim vodama stajaćicama. Barska kornjača je strogo zaštićena i gotovo ugrožena vrsta te jedna od samo dvije vrste slatkovodnih kornjača u Europi, a populacija u Hrvatskoj ima tendenciju pada brojnosti. Rasprostranjena je u cijeloj Hrvatskoj, a nastanjuje gotovo sve vrste kopnenih voda i poplavnih područja. Stanište su im mirne, sporotekuće vode s muljevitim dnom, mnoštvom vegetacije i mnogo mjesta za sunčanje. Barska kornjača je hladnokrvna životinja što znači da nema stalnu tjelesnu temperaturu, odnosno da joj se temperatura tijela mijenja ovisno o temperaturi okoline. Izlaganjem sunčevoj svjetlosti rano ujutro podiže svoju tjelesnu temperaturu i puni se energijom za ostatak dana. Bez topline dobivene iz okoline može ostati neaktivna cijeli dan. Iz tog razloga najviše vremena provodi sunčajući se pa ju najčešće možemo vidjeti na sunčanim obalama i granama koje vire iz vode.
Oklop joj je plosnat i ovalan, a koža tamne, uglavnom crne boje s puno žutih točkica i šara. Između prstiju ima plivaće kožice, što ukazuje na to da velik dio života provodi u vodi i da je dobar plivač. Pliva strelovitim pokretima, izvodeći pri tome zamahe svakim udom posebno. Migrira uglavnom u potrazi za mjestom za polaganje jaja ili hibernaciju i to do nekoliko kilometara od vode, zbog čega je i podložna stradavanju na prometnicama. Pari se u vodi u travnju, a ženka tijekom svibnja izlegne 10 do 15 čunjastih jaja u jamu koju iskopa stražnjim udovima i repom. Mladunci iz gnijezda izlaze najčešće tek idućeg proljeća. Hoće li kornjača biti mužjak ili ženka ovisi isključivo o temperaturi – pri nižim temperaturama izleći će se mužjaci, a pri višim ženke. Ako postoji fluktuacija u temperaturi, mladunci će biti i mužjaci i ženke. Zimi hibernira zakopana u mulju.
Mesojed je i hrani se manjim ribama, žabama, punoglavcima, crvima i kukcima. Nema zube već šiljati kljun i ravnu čeljust koje koristi za usitnjavanje hrane. Nema slinu pa hranu mora jesti u vodi kako bi je mogla progutati. Iako ima razmjerno dobar vid, koristan barem na manjim udaljenostima, ipak se u potrazi za hranom oslanja na osjetilo mirisa. Nosnice su joj smještene točno na vrhu glave, što joj omogućuje disanje i kada kad je gotovo u potpunosti uronjena u vodu. Od svih gmazova, kornjače imaju najduži životni vijek, a mogu živjeti i do 100 godina.
Barsku kornjaču ugrožava nestanak i promjena prirodnih staništa (onečišćenje, isušivanje močvarnih staništa, nestajanje lokvi, bara i ribnjaka, kanaliziranje rijeka, urbanizacija), a najveća prijetnja su joj invazivne strane vrste poput crvenouhih i žutouhih kornjača koje su se nekad prodavale u trgovinama kućnim ljubimcima, a neodgovorni vlasnici su ih pustili u prirodu nesvjesni štete koju su time napravili. Crvenouha kornjača se danas nalazi na popisu 100 najopasnijih invazivnih vrsta, a njezin uvoz i prodaja strogo su zabranjeni u EU.
Kako bismo očuvali zavičajnu barsku kornjaču, JU Zeleni prsten Zagrebačke županije započela je provedbu projekta „Spas za barske – stop za invazivne kornjače“. Projekt financira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a trajat će do lipnja 2026. godine. Prema dostupnim podacima, u Zagrebačkoj županiji imamo najveću brojnost crvenouhih i žutouhih kornjača u Hrvatskoj. Budući da zauzimaju istu ekološku nišu, upitan je opstanak zavičajnih populacija kornjača jer brojnost barskih kornjača s vremenom opada, a crvenouhih i žutouhih raste. Svrha projekta je zaštititi zavičajnu barsku kornjaču, koja je pred nestankom zbog utjecaja invazivnih stranih vrsta, kroz poboljšanje poznavanja njezine rasprostranjenosti, brojnosti i kvalitete stanišnih uvjeta, ali i kroz uklanjanje invazivnih kornjača koje ju ugrožavaju.
