Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se 2. veljače u spomen na potpisivanje Ramsarske konvencije 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru. Tom je konvencijom uspostavljen međunarodni okvir za očuvanje i održivo korištenje močvara, osobito kao staništa ptica močvarica. Danas joj je pristupilo 172 države, koje su više od 2 250 područja proglasile vlažnim staništima od međunarodne važnosti.

Tema 2026. godine – „Vlažna staništa i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu“ – naglašava neraskidivu povezanost prirode i čovjeka. Kroz stoljeća su lokalne zajednice razvijale znanja i prakse koje su omogućavale suživot s vodom, poplavama i sezonskim promjenama, stvarajući pritom jedinstvene kulturne krajolike.

Močvare su među najvrjednijim i najproduktivnijim ekosustavima na svijetu. One pročišćavaju vodu, ublažavaju posljedice poplava i suša, skladište ugljik te predstavljaju neprocjenjiv izvor hrane, resursa i bioraznolikosti. Uz njih je vezano više od 40 % biljnih i životinjskih vrsta, a njihove funkcije ključne su i za čovjekovo zdravlje i sigurnost.

Hrvatska ima pet Ramsarskih područja: Kopački rit, Lonjsko polje, Vransko jezero, Delta Neretve i posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka. Posebno smo ponosni što se Crna Mlaka nalazi u Zagrebačkoj županiji i predstavlja jedno od najvrjednijih i najljepših močvarnih staništa u zemlji – dom stotinama vrsta ptica, vodozemaca, kukaca i biljaka.

Unatoč njihovoj važnosti, močvarna su staništa danas najugroženiji ekosustavi na svijetu. Procjenjuje se da je od 1900. godine izgubljeno čak 64 % globalnih močvara zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjerne eksploatacije. Njihov gubitak znači i gubitak prirodne zaštite od klimatskih promjena.

Očuvanje močvara nije samo pitanje zaštite prirode, već i pitanje naše budućnosti. Međugeneracijski dijalog, tradicionalno znanje i odgovorno upravljanje vodom ključni su za opstanak ovih dragocjenih ekosustava – i za kvalitetu života svih nas.