Prošli tjedan započeli smo s vađenjem i micanjem sunčališta s projektnih lokacija. Sunčališta su bila postavljena na ukupno šest lokacija: na jezerima Rakitje, Sava – Strmec, Bobovica, Siromaja, Zajarki u Zaprešiću i Trebež u Vrbovcu Samoborskom. Ukupno su bila postavljena 63 sunčališta – 33 na Rakitju, 12 na Savi – Strmec, dva na Bobovici, osam na Siromaji, dva na Zajarkima i šest na Trebežu. Sva sunčališta sad treba izvaditi iz vode i spremiti do proljeća.
U suradnji s lokalnim ribičkim društvima prevozimo sunčališta i skladištimo ih u njihovim prostorijama. ŠRD Samobor iz Bobovice, UŠRIVDR “Veteran 91” sa Siromaje i ŠRD Šaran iz Zaprešića su nam ustupili svoje skladišne prostorije, ŠRD Rak Rakitje nam je osim prostorija ustupilo i svoje vozilo s prikolicom kako bismo brže i lakše prevezli veliki broj sunčališta, a SRD Štuka Strmec nam je također pomoglo s prijevozom sunčališta do njihovih skladišnih prostorija.
Sunčališta vadimo iz vode kako se ne bi oštetila po zimi zbog smrzavanja i ostalih nepovoljnih uvjeta, a na proljeće ćemo ih očistiti, popraviti i doraditi te vratiti u vodu. Kornjače zimi hiberniraju što znači da se zakopaju u mulj, fiziološki procesi im se svedu na minimum i tako „spavaju zimski san“ do proljeća. Kada dovoljno zatopli, iskopaju se iz mulja i veselo hrle na sunčanje kako bi se ugrijale nakon hladne zime.
Od lipnja do studenog ove godine u vodi su bila postavljena sunčališta za provedbu projekta i istraživanja slatkovodnih kornjača. Sunčališta se postavljaju uz obalu i u blizini grana koje vire iz vode gdje se kornjače najčešće zadržavaju, odnosno gdje provode najviše vremena, a to je sunčajući se. Hvatanje kornjača pomoću sunčališta je neinvazivna metoda i ne ozlijeđuje životinje. Kornjače se na sunčališta penju što iz znatiželje, što iz potrebe. Naime, sunčanje je kornjačama neophodno jer nemaju stalnu tjelesnu temperaturu, odnosno temperatura tijela im se mijenja ovisno o temperaturi okoline. Kada kornjače žele sići sa sunčališta upadnu u mrežu koja se nalazi u sredini sunčališta. Ona im omogućuje kretanje pa kornjače mogu slobodno plivati, ali isto tako sprječava bijeg. Uhvaćene invazivne kornjače se vade iz sunčališta i voze na veterinarski pregled, dok se uhvaćene barske kornjače puštaju natrag u prirodu gdje ih i želimo.
Invazivne kornjače roda Trachemys, odnosno crvenouhe i žutouhe kornjače negativno utječu na cijelu vodenu zajednicu. Hrane se biljkama, mekušcima, kukcima, rakovima, ribama i vodozemcima i uzrokuju smanjenje njihove brojnosti. Veće su, agresivnije i ranije spolno sazrijevaju od naših zavičajnih barskih kornjača te su u prednosti kada se nađu na istom staništu: snažnije su pa se izbore za bolja sunčališta, također se više i kvalitetnije hrane, a imaju i veći broj potomaka u odnosu na barsku kornjaču. Osim toga, prenose parazite i patogene, a i prijenosnici su salmonele. Zbog svega navedenog značajno smanjuju stopu preživljavanja barske kornjače!
Osim što negativno utječu na zavičajnu floru i faunu, rade i štete ribičima. Proždrljive su pa pojedu riblju mlađ ili hranu za ribe, a osim toga su i agresivne pa oštećuju ribičku opremu.
Svrha projekta „Spas za barske – stop za invazivne kornjače“ je zaštita naše zavičajne barske kornjače, koja je pred nestankom, kroz izlov invazivnih crvenouhih i žutouhih kornjača kojima nije mjesto u našim jezerima. Vrijednost projekta je 265.445,38 EUR, financira ga Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a traje do lipnja 2026. godine.
