Naša kamera, koja je danonoćno pratila život bijelih roda, sada je ugašena jer je došlo vrijeme da i naša roda krene na svoje dugo putovanje prema jugu.
Ove smo godine imali privilegiju uživati u svemu što čini život roda: promatrali smo kako strpljivo i uporno nadograđuju svoje gnijezdo, iščekivali trenutak kada će se u njemu pojaviti jaja i potajno nagađali koliko će ih biti. Radovali smo se prvom izgledu malih ptića, gledali kako rastu pod budnim okom roditelja i kako ih neumorno hrane, danju i noću.
Nažalost, svjedočili smo i tužnom trenutku – uginuću Rodana. Njegova družica, nakon što je podigla mladunce, odlučila je poletjeti dalje.
Mlade rode odletjele su nekoliko tjedana ranije, što je uobičajeno: prvo kreću najmlađe ptice, dok roditelji ostaju nešto duže, oporavljajući se od iscrpljujuće sezone hranjenja i čuvanja gnijezda. Prije polaska, rode se okupljaju na otvorenim staništima poput livada, pašnjaka i oranica. Ondje se veličina jata iz dana u dan povećava, sve dok ne dosegnu impresivne brojke – i do nekoliko tisuća ptica u jednom jatu.
Njihova su glavna zimovališta u pokrajinama Natal i Cape u Južnoafričkoj Republici. Put koji rode prelaze od Hrvatske do krajnjeg juga Afrike dug je više od 10.000 kilometara u jednom smjeru. To putovanje traje tjednima, pa i mjesecima – a rode ga savladavaju snagom vlastitih krila i vještim korištenjem toplih zračnih struja. U povoljnim uvjetima mogu dnevno preletjeti i do 300 kilometara, a kada lete noću, orijentiraju se prema svjetlima velikih gradova.
Našoj rodi želimo mirne vjetrove, sigurne odmorišne točke i, možda, novo društvo na putu. Nadamo se da će se sljedećeg proljeća vratiti i da će se ponovno začuti klepet s našeg gnijezda.


