U sklopu projekta LIFE OrnamentalIAS objavljeno je izvješće „Inventarizacija invazivnih biljnih vrsta i odlagališta zelenog otpada na pilot područjima“, koje donosi pregled rasprostranjenosti invazivnih stranih biljnih vrsta (ISBV) te uloge ilegalnih odlagališta zelenog otpada u njihovu širenju na pilot područjima u Hrvatskoj i Sloveniji. Izvješće predstavlja važnu stručnu podlogu za planiranje daljnjih aktivnosti uklanjanja invazivnih vrsta, restauracije staništa i prevencije novih unosa.
Što se istraživalo i zašto?
Inventarizacija invazivnih stranih biljnih vrsta provedena je tijekom vegetacijske sezone 2024. godine, uz dodatna terenska istraživanja tijekom 2025., na ukupno 13 pilot područja u Hrvatskoj i Sloveniji. Obuhvaćena su različita staništa — od rijeka i njihovih pritoka, preko vlažnih livada i krških polja, do urbanih zelenih površina i zaštićenih područja visoke prirodne vrijednosti. Terenski podaci prikupljani su sustavnim obilascima i kartiranjem, s posebnim naglaskom na rano prepoznavanje invazija i određivanje prioritetnih područja za upravljanje.
Cilj inventarizacije bio je:
• utvrditi početno stanje rasprostranjenosti invazivnih stranih biljnih vrsta
• prepoznati najdominantnije vrste i žarišta invazije
• izdvojiti područja u ranoj fazi širenja, pogodna za brze intervencije
• osigurati bazne podatke za planiranje uklanjanja i kasniju procjenu uspješnosti projektnih mjera
Koje su invazivne vrste najzastupljenije?
Rezultati pokazuju da su invazivne strane biljne vrste široko rasprostranjene na većini pilot područja, uz znatne razlike u intenzitetu invazije. Među najčešće i najraširenije svojte ubrajaju se:
• zlatnice (Solidago spp.)
• nedirci (Impatiens spp.)
• dvornici (Reynoutria spp.)
• jednogodišnja hudoljetnica (Erigeron annuus)
• pajasen (Ailanthus altissima)
Gdje su invazivne vrste najčešće?
Prema rezultatima izvješća, invazivne vrste najčešće su koncentrirane uz vodotoke i u njihovim priobalnim zonama, u nizvodnim dijelovima slivova i na antropogeno narušenim i degradiranim površinama.
To je posebno važno za hrvatska područja, budući da su upravo riječni koridori i kontaktne zone između prirodnih i ljudskim djelovanjem izmijenjenih prostora među najosjetljivijim područjima za unos i širenje invazivnih vrsta.
Hrvatska pilot područja u fokusu
Na području Hrvatske inventarizacija je provedena na dva pilot područja:
• Bregana (16,92 ha) – Natura područje Sava uzvodno od Zagreba
• Sava-Strmec (5,12 ha) – Posebni ornitološki rezervat Sava -Strmec
Iako izvješće obuhvaća i slovenska pilot područja, njihovi su rezultati važni i za hrvatski kontekst jer su mnoga područja povezana vodotocima i riječnim koridorima, što invazivnim vrstama omogućuje širenje preko administrativnih granica. Upravo zato projekt promatra problem invazivnih biljaka kao prekogranično pitanje zaštite prirode, a ne kao niz odvojenih lokalnih pojava.
Što možemo zaključiti iz tih podataka?
Izvješće potvrđuje nekoliko važnih zaključaka:
• invazivne strane biljne vrste već sada predstavljaju ozbiljan pritisak na prirodna staništa i ciljne vrste
• najveći problem predstavljaju vrste koje se šire uz vodotoke, prometnice i druge koridore
• posebno su osjetljiva područja pod jačim ljudskim utjecajem
• dio pilot područja još je u ranijoj fazi invazije, što znači da ondje postoji prostor za pravovremene i učinkovite preventivne mjere
• na već zahvaćenim područjima nužno je sustavno i dugoročno upravljanje, a ne samo povremene intervencije.
Dio 2. Popis odlagališta zelenog otpada
U drugom dijelu izvješća prikazan je popis ilegalnih odlagališta zelenog otpada, koja predstavljaju jedan od značajnih putova unosa i sekundarnog širenja invazivnih stranih biljnih vrsta. U okviru inventarizacije evidentirane su lokacije odlagališta zelenog otpada na pilot područjima, a na većem broju njih potvrđena je prisutnost invazivnih biljaka.
Takva odlagališta posebno su problematična jer se na njima često odlažu vrtni i hortikulturni ostaci, uključujući dijelove biljaka koji se mogu dalje širiti vegetativno ili sjemenom. Time odlagališta postaju žarišta novih invazija, osobito u blizini vrijednih prirodnih staništa, šuma, livada i vodotoka.
Rezultati istraživanja potvrđuju da su odlagališta zelenog otpada važna sekundarna žarišta invazije, budući da je na njima zabilježen značajan broj stranih i potencijalno invazivnih biljnih vrsta. Izravno širenje stranih biljnih vrsta iz zelenog otpada opaženo je na 11 odlagališta, što predstavlja 25 % odlagališta sa zabilježenim stranim vrstama te 13,6 % svih evidentiranih odlagališta.
Vrste koje su se iz odlagališta širile u najvećem broju odnosno udjelu slučajeva bile su:
• lozica (Parthenocissus quinquefolia agg.) – širenje zabilježeno na 100 % odlagališta na kojima je vrsta bila prisutna
• sitnocvjeti nedirak (Impatiens parviflora) – 100 %
• juka (Yucca filamentosa) – 100 %
• bambusi (Phyllostachys sp.) – 66,67 %
• dvornici (Reynoutria sp.) – 66,67 %
• zlatnice (Solidago canadensis / gigantea) – 50 %.
Cijeli tekst izvještaja možete pronaći ovdje, a rezultate inventarizacije na pilot području Tržiška Bistrica, koji su dio zasebnog izvještaja, možete preuzeti ovdje.
