Vlažnim (močvarnim) staništima smatraju se močvare, bare, tresetišta, rijeke, potoci, ušća rijeka, uključujući područja morske vode čija dubina u oseci ne prelazi šest metara. Močvarna staništa su pružatelji života, one osiguravaju hranu (rižu, ribu) za 3,5 milijardi ljudi, najučinkovitije su kopneno skladišta ugljika, a istovremeno dom za 40 % vrsta biljaka i životinja. Vrijednost močvarnih staništa vezana je i uz obnavljanje zaliha podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode.
Danas močvarni ekosustavi nestaju tri puta brže nego šume – od 1970. godine smo izgubili oko 35 % močvarnih ekosustava. Vrijeme je da se taj trend zaustavi, da se voda i prirodna vegetacija vrati uništenim močvarnim staništima, za dobrobit svih živih bića na planeti.
Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se 2. veljače, pod motom „Očuvanje vlažnih staništa – za ljude i prirodu“. Cilj je podizanje svijest o važnosti očuvanja i održivog korištenja močvara za zdravlje ljudi i cijelog planeta kako bi pokrenuti i usmjeriti ulaganja i aktivnosti za spašavanje svjetskih močvara, kao i restauraciju već izgubljenih. Vlažna staništa su ključna za ublažavanje klimatskih promjena i očuvanje bioraznolikosti!
Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se svake godine na dan kada je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o zaštiti močvarnih područja od međunarodnog značaja. Tzv. Ramsarska konvencija obvezuje svaku zemlju potpisnicu na opće očuvanje močvarnih staništa na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.
Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991. godine, a na Ramsarskom popisu su parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te ribnjaci Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok Neretve. Ponosni smo da se jedno od tih pet staništa – Crna Mlaka nalazi u Zagrebačkoj županiji i ujedno je jedno od najljepših naših zaštićenih područja.
