Upoznaj invazivnu stranu vrstu žljezdasti pajasen

Napisao projekti, . Postano u Projekt Sava TIES

Ailanthus altissima, poznat kao žljezdasti pajasen, bogač, rajsko stablo, kiselo drvo, božje drvo, jelš i smrdelj, je drvo s neparno perastim listovima. Porijeklom je iz sjeverne i središnje Kine gdje se koristi u tradicionalnoj medicini. Također je domaćin vrsti svileni moljac te popularno stablo u parkovima, cijenjeno zbog svoje otpornosti. Ljudi koji žive u blizini  kineske Žute rijeke zovu je chunshu, ili “proljetno stablo”. Ime proizlazi iz činjenice da je A. altissima jedno od posljednjih stabala koje izlazi iz stanja mirovanja, a njegovo listanje ukazuje na to da je zima doista završena. Iako ima neke sličnosti s rodom Fraxinus, podrijetlom iz Europe, osobito s bijelim jasenom (Fraxinus excelsior), razlikujemo ih po broju spojeva u njihovim listovima – jasen ih rijetko ima više od 11, dok kod pajasena taj broj obično prelazi 17.

Pajasen je jedna od prvih vrsta koja je iz Kine dovedena na Zapad, već 1751. godine. Iako je vrlo brzo posao popularan u parkovima, entuzijazam je ubrzo nestao nakon što su vrtlari upoznali njegove navike brzog stvaranja izdanaka i njegov neugodan miris. Pelud ovog stabla može biti alergen i u kontaktu s kožom može uzrokovati osip pa i upalu srčanog mišića. Unatoč tome, pajasen se sadio u uličnim drvoredima gotovo cijelo 19. stoljeće. U mnogim se zemljama, uključujući Hrvatsku, brzo raširio, zahvaljujući otpornosti na pH i sušu. Može ga se naći na  degradiranim staništima. Ubraja se u drvenaste vrste koje najviše podnose zagađenje, uključujući sumpor dioksid kojeg apsorbira u svoje lišće. Relativno je otporan na ozon, a visoke koncentracije žive nađene su u tkivu biljke.

Još jedan razlog uspješnog širenja ovog drveta je toksin ailanton koji inhibira rast konkurentnih biljaka. Te alelopatske kemikalije u najvećoj su koncentraciji prisutne u kori i korijenu, ali može ih se naći i u lišću, deblu i sjemenkama biljke. Ove kemikalije ne utječu na stablo pajasena, što ukazuje da A. altissima ima obrambeni mehanizam za sprečavanje autotoksičnosti. Raste izuzetno brzo. U prve četiri godine života, prosječno raste 1-2 metra godišnje, na taj način brzo zasjenjuje tlo ispod sebe, što otežava rast ostalog drveća. Starija stabla, iako rastu mnogo sporije, ipak to čine brže od stabala ostalih vrsta. Studije su pokazale da žensko stablo može proizvesti i do 300 000 sjemenki godišnje. Ako se sječe, brže se razmnožava. Svi ti čimbenici rezultiraju da pajasen formira guste šumske sastojine na kojima druge vrste ne rastu, što značajno utječe na lokalnu biološku raznolikost.

Zbog negativnog utjecaja na biološku raznolikost, Ailanthus altissima je uvrštena na Popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj Uniji. Vrste uključene na ovaj popis podliježu ograničenjima i mjerama držanja, uvoza, prodaje i uzgoja, utvrđenima u Uredbi EU.

Pajasen